Tomislav “Toma” Zdravković muzika

Tomislav Toma Zdravković biografija

Tomislav “Toma” Zdravković (20. novembar 1938 – 30. septembar 1991) bio je poznati Srpski pop-folk pevač. Tomislav “Toma” Zdravković bio je jako cenjen pevač od strane svih folk kolega sa prostora bivše Jugoslavije; pravi boem i pesnik, dorastao je svojim tužnim pesmama. Pesme, iako su imale formu srpske narodne muzike, imale su duh šansone. Imao je karakterističan vokal, ne previše moćan, ali topao, nalik onom Šarla Aznavura. Violina je pak podvlačila melanholičnu atmosferu u većini pesama. Većinu tekstova napisao je sam Zdravković, posvećen nesrećnoj ljubavi i ljubavnoj patnji dok se pije i peva u sveprisutnim kafanama. Ženio se četiri puta, a sa svojom četvrtom suprugom Gordanom skrasio se tek u poznim godinama. Neke od najpoznatijih Zdravkovićevih pesama su Prokleta nedelja, Dotak'o sam dno života. , Ostala je samo uspomena, Pustite me da živim svoj život i testimonial Pesme moje („Moje pesme“).

Biografija

Tomislav Zdravković, zvani Toma, rođen je u Aleksincu, a kasnije je živeo u Pečenjevcu kod Leskovca u Srbiji. Otac mu se zvao Dušan, a majka Kosara, imao je četvoro braće i sestara, i odrastao je u siromaštvu. U njegovom selu je vladala velika nezaposlenost, pa je, kada je napunio 18 godina, odlučio da potraži posao pevača u gradu Leskovcu. Nažalost, nije imao mnogo uticajnih prijatelja koji bi mu pomogli da nađe posao ili da unapredi svoju pevačku karijeru. U njegovoj biografskoj knjizi pominje se da ga je popularna bosanska pevačica Silvana Armenulić srela u leskovačkom parku 1958. godine, gde se zaljubila u njega, pa mu je ona pomagala da se probije kao peval, što je i uspeo da učini u kafani u Leskovcu pod nazivom „Dubočica“. Njegov talenat i glas bili su jedinstveni i ljudi su želeli da ga stalno slušaju, pa je tako postao veoma popularan u gradu. Želeo je da vidi da li će ga voleti i ljudi u drugim gradovima, pa se preselio u Tuzlu, u BiH, gde je pevao u hotelu Bristol. Njegove gaže bivaju rasprodate svake večeri, a on je počinje da razmišlja o komponovanju sopstvenih pesama.

Muzička karijera

Zdravkovićev prvi album nosi naziv Essagerata, objavljen je 1964. Album se sastojao od 4 pesme: Essagerata, Žena moga druga , Deca naše zemlje i Što te večeras nema. Prve tri pesme su zapravo bile samo prevodi stranih pesama autora Nila Sedake i Enrika Masijasa, ali pesmu Što te večeras nema komponovao je i napisao Zdravković i to je bila njegova prva objavljena samonapisana pesma. Njegova prva napisana pesma bila je Anđela, koja je objavljena kasnije, 1968.

…Prvi put sam album video u prodavnici ploča “Albanija” u Beogradu. Ušao sam da vidim da li će neko kupiti moj album. I bile su ove dve devojke koje su tražile album, ali prodavačica nije znala pesmu. „…nešto kao: moj prijatelj, i žena, i opet moj prijatelj…“ Shvatio sam da je to moj album, „Le Femme De Mon Ami“, Enrika Masijasa. Prodavačica je rekla da nemaju album. Bio sam malo preziran, pošto je album moj, i znao sam da ga u stvari imaju: „Tamo gore, evo ga“, rekao sam. Prodavačica ga je stavila da ga slušaju. Devojke su bile oduševljene. Jedan od njih je, držeći i gledajući omot albuma, prokomentarisao: “Tačno je, dobro peva, ali je gadan!” Izašao sam što sam brže mogao, da me ne bi prepoznali…

Iako je očekivao veliki bum, gotovo da nije bilo odziva publike i Toma je bio poprilično razočaran. Ali, on nastavlja da izdaje albume i stalno menja mesta, kafane i hotele u kojima nastupa kao pevač. Pevao je širom Jugoslavije, od Bosne do Srbije, Crne Gore, Makedonije i Hrvatske.

Godine 1964. njegova prva prava ljubav, devojka po imenu Slavica koju je Toma voleo, iako ga je prevarila, umrla je u 20. godini posle teške bolesti. Zdravković je bio šokiran, napisao je pesmu „Buket belih ruža“, ali ju je objavio godinama kasnije, a pesma se i danas smatra njegovom najtužnijom pesmom i jednom od najdepresivnijih u istoriji jugoslovenske muzike.

Ipak ne postiže toliko željenu slavu sopstvenim pesmama. Do 1969. godine, kada prisustvuje muzičkom festivalu „Ilidža 1969“, i osvaja drugo mesto sa pesmom Blagoja Kašanina „Odlazi, odlazi“. Kasnije prodaje oko 100.000 primeraka albuma. Zdravković piše pesmu za svog prijatelja Mehu Puzića, a ona se prodaje u oko 500.000 (po nekima i 700.000) primeraka, Zdravković je znao da neće proći mnogo vremena i da će brzo da postane primećen..

On i Silvana Armenulić 1969. pevaju u istoj grupi, a Zdravković je, u znak zahvalnosti što mu je pomogla, piše joj pesmu „Šta će mi život“.

…Mnogo smo se sretali, u različitim gradovima Jugoslavije, a 1969. smo pevali u istom bendu. Već sam bio poznat i tražen kompozitor. Bila je potpuno tužna u zadnje vreme. Sve vreme je bila depresivna i želela je da joj napišem pesmu. Ali šta? Sve moje pesme bile su inspirisane mojim simpatijama i ljubavnim životom, ali mi smo bili dobri stari prijatelji. Nisam imao inspiraciju. Sve dok jednog dana nisam otišao da pijem sa prijateljima, bili smo pijani tri dana zaredom, a četvrti dan sam se probudio u hotelu, sišao u salon, naručio šoljicu kafe i tako sam bio. mamuran i napisao „Šta će mi život”. Snimio sam pesmu u studiju i želeo sam da je iskoristim za predstojeći festival, ali kada ju je čula, želela je da je ona dobije. I šta sam mogao da uradim? Bila je to njena pesma, inspirisana njenim životom i njenim problemima. Dao sam joj pesmu i to je bio bingo. Voleo bih da to nikada nisam napisao. Umrla je sedam godina kasnije, kao da se pesma ostvarila…

Pesma je postala jedan od najvećih narodnih hitova ikada napisanih u Jugoslaviji i transformisala Silvanu Armenulić, ali i samog Zdravkovića, u superzvezde. Armenulićeva, ipak tragično gubi život sedam godina kasnije.

Zdravković je kasnije objavio sopstvenu verziju pesme.

Slom

Godine 1972. ženi se po treći put i posle nekoliko meseci brak se raspada. Zdravković pada u zavisnost od alkohola. Za dve godine potrošio je sav novac koji je zaradio u svojoj desetogodišnjoj muzičkoj karijeri. Odlučuje da se preseli u Kanadu i pokuša da se skrasi. Upoznaje poslednju, četvrtu suprugu Gordanu, koja mu rađa sina Aleksandra. Godine 1978. on i njegova porodica odlučuju da se vrate u Jugoslaviju i pokušaju da tu započnu novi život.

Povratak u Jugoslaviju

Zdravković se vraća u Jugoslaviju i objavljuje pesmu „Umoran sam od života“ i odmah momentalno ponovo postaje najprodavaniji umetnik u zemlji. Nije mogao da veruje da ga publika nije zaboravila i nastavila da pravi hitove i vraća se pevanju po kafanama i hotelima širom Jugoslavije. 1982. godine održava svoj prvi koncert u beogradskom “Domu sindikata”, posle 26 godina pevanja. Njegovi najveći hitovi kao što su „Danka“, „Ciganka“, „Prokleta nedelja“ i mnogi drugi konačno su zaživeli, a sa kasetama koje su bile predstavljene javnosti, muzika je bila dostupna široj publici.

Počinje da dobija razne vrste ponuda; Glumi u filmu „Balkan ekspres” i u TV seriji „Doktorka na selu”.

Organizuje nekoliko koncertnih turneja po Jugoslaviji i zadržava stečenu slavu. Poslednjih godina života mnogo je pevao, i uživao u pevanju kao da je znao da će uskoro biti gotovo. Poslednji koncert održao je u Podgorici, u Crnoj Gori, 20 dana pre smrti.

„Sve vreme je sedeo i na kraju je rekao: „Tvoj Toma Zdravković je upravo održao poslednji koncert. Cela Skoncertna sala je ostala u šoku i 20 dana nakon toga je umro“.

Smrt

Toma Zdravković je preminuo u ponedeljak 30. septembra 1991. godine u 3.00 sata u 52. godini na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu od raka prostate.

Diskografija

  • O majko, majko (1971.)
  • Nikad neću da te zaboravim (1976.)
  • Umoran sam od života (1979.)
  • Čekaj me (1981.)
  • Prokleta nedelja (1982.)
  • Dva smo sveta različita (1983.)
  • Dotak'o sam dno života (1984.)
  • E moje brate (1986.)
  • Da li je moguće (1987.)
  • Evo me opet (1988.)
  • Kafana je moja sudbina (1990.)